Specijaliteti

Pretraga sajta

Traži kafanu po imenu

kafana je ekstra hrana je dobra jedino smo jednom probali...u Gurmanova tajna

Pre 22 godine iy Nisa sam dobila na poklon stihove pesme...u Kazandžijsko sokače

Nažalost, ne mogu na napišem puno toga lepog o ovom...u Srpska Brvnara

Najbolja jagnjetina u gradu, uz Bovinovu tamjaniku -...u Mali podrum

Odlicna atmosfera. prava kafanska! i konobar je legenda....u Tri fenjera

Zanimljivosti

Ugostiteljske radnje u Nišu i Niškoj Banji 1939 godine

HOTELI SA RESTORANIMA: Aranđel S. Mitić, Orijent, Voždova 1 Braća Z. Stojiljković - Milan i Kosta, Park hotel, Kraljice Marije 2a Tasa A. Ilić, Ruski car, Obrenovićeva 43 GOSTIONICE: Aleksandar T. Branković, Branković, Beogradska 33 Aleksandar Ivanović, Savska 1a. Angela...

kompletan tekst

Literatura

Definicija pojma „kafana“

Slučajno smo nabasali na ovu definiciju pojma „kafana“ i nekako nismo mogli a da je ne postavimo u ovu sekciju. Tradicionalna zadužbina u Srba, mesto dobrog provoda i još bolje rakije, mesto gde ljudi uđu ne poznajući nikoga a izađu sa četiri kuma.

kompletan tekst

Kafanske priče

Anegdote o srpskim piscima

14.05.2012.
Tin Ujević

Tin Ujević u „elementu“

Po povratku iz kafana, Danilo Jokanović je svojoj ženi prepričavao dogodovštine o srpskim piscima, a ona je sve to beležila. Tako su od zaborava sačuvane ove anegdote.

Bio Ljuba Nenadović u Beogradu. Sretne ga poštovalac i pita:

„Koliko ćeš još sedeti u Beogradu”?

Nenadović izvadi novčanik, prebroja novac i reče:

„Samo još za sedam dinara”.

Doneo mladi pesnik svoje stihove Lazi Kostiću i moli ga za mišljenje. Kada je Kostić pesme pročitao, mladom kolegi je napisao:

„Svaka strofa – katastrofa”.

Tin Ujević, za opkladu, vezanih očiju, proba razna vina i pogađa:

„Crno, preklanjska berba. Doneli ste ga od Ginića. Sićevačko, lanjsko, troše ga kod Trandafilovića i Tri seljaka. Smederevsko, ovogodišnje, nije najbolje. Vinograd okrenut jugozapadu…”

A onda mu u čaši donesu vodu. Pesnik proba i kaže:

„Ovo nikada nisam pio”.

Jovan Dučić je, kao diplomata, često dolazio u Beograd i odsedao u hotelu. Jednom ga prijatelj upita

„Duka, što stalno odsedaš po hotelima, kad možeš u Beogradu sebi da kupiš kuću”?

A pesnik odgovori:

„Šta će mi kuća, u Beogradu ću dobiti ulicu”.

Dok je trajao književni karavan po Hercegovini, Gustav Krklec sazna da je Desanka Maksimović opet slomila nogu i da se nalazi u Igalu na lečenju. Predloži književnoj bratiji da Desanki pošalju telegram:

„Draga Desanka, moraš, konačno, shvatiti, da nisi stonoga.”

Prolazio Mihailo Lalić pored jedne beogradske biblioteke. Upravnik ga prepozna i pozove ga da svrati, a pisac odgovori:

„Hvala, ne mogu. Bolje da ne vidim koliko knjiga nisam pročitao”.

Putovao Branko Ćopić nekud avionom. Vreme loše, letelica se trese. Da bi odagnao strah, pesnik speva pesmicu:

„Bože, iže jesi na nebesi
ako mi se što god desi
ti udesi da ja padnem
u naručje stjuardesi”.

Ratko Adamović daje rukopis svog novog romana „Stari hrast” Miodragu Bulatoviću da pročita i kaže mu svoje mišljenje, a Bule se brani rečima:

„Izvini, Ratko, ali ne mogu. Znaš, i ja sada nešto pišem, pa se bojim da ne utičeš na mene”.

Početkom devedesetih, prošlog veka, kada je u Beogradu bilo aktuelno menjanje imena ulica, ulazi pesnik Pera Pajić u Srpsku književnu zadrugu i kaže:

„Ostadosmo mi bez ulice u Beogradu”.

Milorad Đurić ga teši rečima:

„Šta tebe briga, tebe čeka ulica u Valjevu”, a Dragan Lakićević doda:

„Pa posle možeš da daš oglas u novinama: menjam veliku ulicu u Valjevu – za manju u Beogradu”.

I još jedna o Tinu Ujeviću. I kada je imao iznajmljen stan, Tin bi radije, posle probdevene noći, odspavao malo na klupi u parku. Jednom prilikom, budeći ga, žandarm primeti još nekog ispod klupe:

„Pobogu, gospodine Tine, ko je to sa vama”, a pesnik kaže:

„Tiše, probudićeš mi podstanara – Raku Drainca”.

Sreli se kritičar Milorad R. Blečić i pesnik Miroslav Maksimović, pa kritičar veli pesniku:

„Lako je tebi bilo da uspeš u književnosti: ime si pozajmio od Krleže, a prezime od Desanke”.

Kada je Crna Gora najavila odvajanje od Srbije, pita novinar Matiju Bećkovića:

„Šta će Crnogorci bez Beograda, ako se Crna Gora otcepi”, a pesnik, kao iz topa odgovori:

„A zar vi mislite da će Beograd pripasti Srbiji”?

Na primedbu novinara da delo Danila Kiša nije veliko, pisac je kazao:

„Nisam pisao sabrana, već odabrana dela”.

Knjigu anegdota o srpskim piscima priredio Danilo Jokanović

Ovo su samo neke od anegdota, u knjizi „Anegdote o srpskim piscima”, u izdanju izdavačke kuće „Gramatik” iz Beograda. Knjigu je priredio Danilo Jokanović.

Svojevremeno, grupa autora, pripremila je za štampu knjigu anegdota o srpskim piscima. Izdavačka kuća, koja je knjigu trebalo da objavi, ugašena je, a rukopis je izgubljen. Knjiga, koja se pojavljuje pred čitaocima, nastala je zahvaljujući supruzi Danila Jokanovića. Po povratku iz kafana, on je svojoj ženi prepričavao dogodovštine o srpskim piscima, a ona je sve to beležila. Tako su od zaborava sačuvane ove anegdote.

Za nastanak ove knjige, više zasluga imaju beogradske kafane, nego biblioteke. Pominje se više od 150 pisaca, neki i po više puta. Mnogih imena, nažalost, nema, a znamo da anegdote o njima postoje, ali do njih, u nekoj pouzdanoj verziji, nismo uspeli da dođemo – objašnjava Danilo Jokanović.

З. Радисављевић

Izvor Politika

apsolvirano 14.05.2012.